RADOMAN KANJEVAC - bibliografija - OTVORENO PISMO


OTVORENO PISMO Prometej, Novi Sad
1995.

NASLOVI:

Kad Bih Se Ponovo Rodio
Scena Br. 12
Svadba
Panonija Ti I Ja
Beskonačno
U Tebi Je Snaga
Reč
On Vlada
Na Mitingu Istine

Ostaću Ovde Dok Ne Odeš
Egoizam
Jednom
 



Kad Bih Se Ponovo Rodio


Kad bih se ponovo rodio
Bio bih sigurno nešto drugo
Vetar ili konj
Gete ili tako nešto
Bio bih svakako nešto novo
Glista ili sečivo
Možda glista radije
Kamion ili avion
U svakom slučaju nešto drugo
Od ovog što sam sada
I čovek i pesnik
I čovek i dete
I čovek i zver

Kad bih se ponovo rodio
Bio bih sigurno nešto važno
Neki važan datum ili slično
Mesec
Jupiter
Ili upaljač
Tako neki običan predmet
Da svakom budem od koristi
A ne ovako
Ni dobar, ni loš
Ni star, ni mlad
Ni svoj, ni tvoj

Kad bih se ponovo rodio
Bio bih sigurno neko drugi
Neki fudbaler
Ili lekar specijalista opšte medicine
Ili kapetan prve klase po činu
Ili tako nešto slično
A ne ovako
Ni otrov, ni med
Ni vatra, ni led
Ni Radoman, ni Kanjevac
 
 


Scena Br.12


Pijani pesnici pričaju
Za stolom srpske kafane
Piju i psuju sve naokolo
Evociraju uspomene
Dive se jedan drugom
Pijani pesnici pridaju sebi veliku važnost
Koketiraju, galame, mašu rukama
Jednom rečju teatralno
Privlače pažnju običnog sveta
Zalutalog u svojim poslovima
Bez ikakve predstave o večnosti
Na granici izmedju poze i apsurda
Love poglede prolaznika>
Nekom samozadovoljavajućom vikom
Uvereni
Da će im jutro sve oprostiti
Iznad njihovih glava oblačići sa stihovima
Kao u stripovima
Oblačići sa isparenjima od prepečenice
A u njima rečenice



Svadba


Ispred crkve Saborne u Novom Sadu
Ciganska svadba
Puna pozitivnih i negativnih likova
Kao kod Kusturice
Sve miriše na neki incident
Pun strasti, krvi, sevdaha
Koji će se desiti na kraju filma
Otac na službenom putu
Ili Dom za vešanje
Ili kako se već zove taj stari film
Koji se uči u školama
Za decu iz boljih kuća
A u crkvi neki tihi vojvodjanski mir
Nikog nema
Samo vekovi razapeti po zidovima
Meki otisak boje u tišini
I zraci sunca ukršteni kao mačevi
Nevernika



Panonija I Ti I Ja


Ravno, sve je ravno
Ni brda, ni brega, ni daska vetra
U pustim poljima zelena pšenica spava
Oko salaša samo klasje
Neka svečana tišina
Panonija i ti i ja
Daljina nekome prija, a nekoga ubija
U maju cvetaju bagremi i drugo voće
Sve je tako tiho, neprijatno prijatno
Samo poneki svitac pobedi mesečinu
Ni sat na katedrali više ne može bez sna
Panonija i ti i ja
Preko plotova mirišu komšijske tajne
Kerovi laju na više svetskih jezika
Deca se igraju i vrište upišana
A lepa kao nacrtana
Panonija i ti i ja
Plašim se kad istog trenutka mislimo isto
To je samo prividno dobro
Bolje bi bilo da mislimo različito, a isto radimo
Odnekud dolazi cvrkut nekih čudnih ptica
I konja sto lete iznad zobnatica
Sa krilima belim poput venčanica
I grivom gustom kao četka
Kud oni lete?
A ko to zna?
Panonija i ti i ja



Beskonačno


Vreme nosi reč i sliku
Zemlja pije krv
Uništiti sve pred sobom
Lepotu i bol
Prepoznati nepoznato
Po mirisu
I zgaziti sve što jeste
Različito
Zatim stati pred prazninu
Nepreglednu
Diviti se samom sebi
Beskonačno



U Tebi Je Snaga


U srcu Evrope
I na krovu Sveta
Nema te već godinama
Neka te ne brine
Širina prostora
Izdaja vremena
Poslednji veliki put na istok
U tebi je snaga
Najtežih pitanja
U tebi je tajna
Najdubljih ponora
U tebi je mudrost
Najgorih vekova
U tebi je sudar Dunava i pesme
Kratak polni odnos gudala i strune
Uz veseli jecaj kurvi harmonika
Ne daj da te slome
Promeni se tek toliko da ostanes isti

Beč, 23.01.l995.



Reč


Petar Petrović
Vladika Crnogorski
Sa mirom Boga na svom licu
I mudrošću čitavog sveta
Piše pesme
On piše
I niko ne sme da ga ometa
Zamišljen,
Prekrstio nogu preko noge,
Pogleda uprtog ka nebesima
On trazi neku prostu reč
Jednostavnu kao istina
A tešku kao zemlja
Blagim pokretom usnule ruke
Umače pero u mastilo
Spokojan i mlad, prerano večan
Visoko iznad posebnosti
On traži Boga u čoveku
I traži tačku u Svemiru
Iznad njega je ceo svet
A ispod njega ništa



On Vlada


On vlada
Lakim pokretom očinske ruke
Strogim pogledom strasnih vremena
Bez namere da išta menja
On vlada
Kao što neko pije hladnu vodu
Posle dobrog ručka
Kao što neko vodi ljubav
Kao što neko umire.
Kroz moje malo prljavo mesto
Prolaze brzi vozovi
Deca se radjaju svakoga jutra,
Bagr e mi cvetaju ponovo,
On vlada
Svi ćute, klimaju glavom
Niko se ne otima prirodi
Ptice i zmije beže u svoje rupe
Odnekud dolazi poraz
Neka odvratna tišina
On vlada



Na Mitingu Istine


Postrojene slike, raspustene reči, usijane glave
Kolone bez reda i povratka
Sa severa idu konjanici pravde, sa juga pesnici mole da se jave
Stotine spontano organizovanih autobusa dižu veliku prašinu
Od koje se ništa ne vidi
Sa svih strana stižu krupni telegrami podrške
Na sve strane lete opasne, otrovne reči
U svakom oku prkos,
Na svakom licu vera u nešto veliko
Svi se kunu u tebe i pominju ti ime
"Žene bez lepote, neženje bez stana, putnici bez para"...
Zuje teške kamere državne televizije kojima ništa nije sveto
Poneko sedi na travi i jede iz konzerve
Radne brigade pijanih vernika pevaju odvratne borbene pesme
Svi se kunu u tebe i pominju ti ime
Istina se oseća na kilometre
Odnekud doleću dva vrana gavrana
I izazivaju opšte oduševljenje prisutnih
Svi pevaju a kao da plaču
Oronuli starci sa šajkačama na sedim glavama
Umorne starice bez zuba
Deca koja ne znaju zašto su tu
Svi se kunu u tebe i pominju ti ime
Novinari masne kose i nervoznih pokreta, polupijanih pogleda
Kao komarci skakuću naokolo i vrebaju nevine žrtve
Tipične primerke oslobodjenog naroda
Gnevne buntovnike iz dosadnih provincijskih mesta
Mlade radnice iz starih fabrika koje ne rade
Nedojebane, raspaljenje službenice iz opštinskih skupština
Nove biznismene sa smešnim kravatama i loše prikrivenim poreklom
Svi se oni kunu u tebe i pominju ti ime
Vreme prolazi sporo kao sećanje
Čeka se znak za početak
U ljude se uvlači nervoza
Atmosfera postaje napeta
Iznad mase preleće avion

(za to vreme)

Ti mirno sediš u svom kabinetu
Gledaš prenos
i kažeš svom najbližem saradniku
Bože, da li je ovo istina...



Ostaću Ovde Dok Ne Odeš


Ostaću ovde dok ne odeš
Spreman sam na sve
Ništa me ne može pokolebati
Nemoj da brineš za moju vernost
Ne misli da ću se promeniti
Ne
Ostaću ovde dok ne odeš
Svaku ću muku da izdržim
I svaki bol ću da otrpim
Veruj mi
Sve ću da učinim
Da me nikad ne zaboraviš
Ostaću ovde dok ne odeš
Ja sanjam da te otpratim
I da te gledam kako nestaješ
Ja nisam od onih koji prolaze
Koji ne drže do svoje reči
Ostaću ovde dok ne odeš



Egoizam


Zbog straha za sebe
Ti me guraš
Da umrem za tebe
Ko te jebe



Jednom


Jednom
Kad nam dodje kraj
Sva će svetla nebom da se popale
Zablistaće broj na kalendaru
I sunce će goreti do jutra
Cigani će dunuti u trube
Zemlja će se venčati sa vodom
Leptiri će sleteti sa neba
Jednom
Kad nam dodje kraj
Glave ce nam najmanje smetati
Prodaćemo veru za slobodu
Osmeh će se vratiti na lice
Jednom
Kad nam dodje kraj


All rights reserved®. Used by permission of the author.
Copyright©1995 by Radoman Kanjevac
top