RADOMAN KANJEVAC - izjave

SPOJ NESPOJIVOG
PAVIĆ ILI KUSTURICA
PISMO JEDNOG USAMLJENIKA
O NAGRADI
O CENZURI
O KRITIČARIMA
O VERI U BUDUĆNOST
O SLOBODI
O POLITIČARIMA
O PESNICIMA
O LJUBAVI
O POEMI
O POBEDI
O VALJEVU
O NEŠI LEPTURU
 
 

SPOJ NESPOJIVOG

Kod nas svi pišu pesme, ali ih malo ko čita.Veći je dogadjaj pročitati nego objaviti knjigu. Zato pojava moje prve knjige i nije neki naročit dogadjaj, tim pre što javnost neke moje pesme zna iz perioda moje saradnje sa Galijom. Medjutim, ovo su sada potpuno nove pesme. U prvom delu knjige su uglavnom romantične, ljubavne pesme, drugi deo ima naslov Leto u Lenjingradu i obuhvata neke lične, pomalo filozofske pesme slobodnog stiha, a u trećem delu sam pokušao ono što inače pokušavam celoga života - da spojim dve, na prvi pogled nespojive stvari: politiku i poeziju. Politiku kao veštinu mogućeg i poeziju kao veštinu nemogućeg.

NIN,20.10.1995.

PAVIĆ ILI KUSTURICA

Ovo nije vreme knjige već vizuelnih medija. Nema danas u svetu pisca koji je značajan kao, recimo. Spilberg ili Bergman. Slično je i kod nas. I jedan Pavić, na primer, koji je moderan i značajan pisac, ne može se meriti sa Kusturicom.

Politika,10.11.1995.

PISMO JEDNOG USAMLJENIKA

Pesme pišu samo usamljenici, one su danas izašle iz mode. Pesnici postaju retkost, kao stari zanati.

Politika Ekspres.09.11.1995.

O NAGRADI

Veoma sam srecan sto sam dobio nagradu koju su pre mene dobili Djordje Balasevic, Bora Djordjevic i neki drugi ljudi koje volim. U neobaveznoj karijeri "tekstopisca" to svakako laska. Nagradjeni pisac, medjutim, ne znaci veliki pisac. Nagradjivani su najcesce losi pisci. Rezimski pisci. Dobri pisci po pravilu nisu nagradjivani. Sa tog stanovista, nagrada onda ne znaci previse.

O CENZURI

Moja knjiga Reči za pevanje koju je objavio SKC iz Beograda podseća na najgora vremena kada su, zarad jeftinih političkih ciljeva, iz knjiga vadjene pojedine rečenice, a sa fotografija brisani nepodobni ljudi. Knjiga mojih tekstova u kojoj nema pomenutih pesama, lišena je svakog smisla, jer je to, po opštoj oceni, najbolje što sam za Galiju napisao. Udobno zavaljeni u svoje direktorske fotelje, priredjivač i izdavač ove knjige previdjaju da, kao što niko od nas ne može zaboraviti ono sto je poslednjih godina preživeo, tako niko iz naših secanja ne može izbrisati ni pesme koje na to podsećaju, iako one danas zvuče vise istinito i jeretično nego onda kada su napisane i otpevane.

Naša Borba,31.10.1995.

O KRITIČARIMA

Za pametnog pisca kritičari su svetionici koji mu pomazu da bezbednije stigne do svog cilja. Dobar pisac može bez kritičara kao što dobar moreplovac može i bez svetionika, ali sa njima se bolje plovi i sigurnije stiže na cilj. Svakom piscu je, na neki način, stalo do kritike. Uprkos tome kritika ne može od lošeg pisca da napravi dobrog, niti može pravog pisca da učini lošim.

U TV emisiji "Stvaran svet oko mene"

O VERI U BUDUĆNOST

Vera u budućnost naše planete, našeg jedinog istinskog mesta rodjenja, hiljadama godina je starija od bilo koje današnje vere ili religije, a osećanje pripadnosti ljudskom rodu milion godina je starije od osećanja pripadnosti bilo kojoj naciji. Kao što postoji nas dom na zemlji, tako postoji i naš dom u svemiru, bez koga se ne može zamisliti ni prošlost naših predaka ni budućnost naše dece. U moru tema koje dele ljude, narode i države jedna bi morala biti ona koja ih spaja – planeta Zemlja. Ona bi mogla da postoji bez nas, ali mi ne bismo mogli bez nje, kao što ne možemo bez sunca ili bez Boga.

U Nišu,07.10.1999.

O SLOBODI

Slobodan je onaj čovek koji se ne plaši svojih reči i tudjih postupaka.

O POLITIČARIMA

Ako bi se ljudi mogli porediti uopstavanjem osobina karakterističnih za odredjene profesije onda bi se za političare moglo reći da su najgori ljudi, ličnosti gramzive i ohole, sujetne i nezanimljive, licemerne osobe koje, najčešće, ne veruju ni u šta, osim u nečasne puteve do slave i neograničene moći nad ljudima. Smisao njihovog života se nalazi u raskoraku izmedju plemenite ideje i bedne realizacije. Istorija čovečanstva najbolje pokazuje tragediju tog raskoraka.

O PESNICIMA

Ima pesnika čiji privatni život najbolje objašnjava njihovu poeziju. Za istinsko delo nekome je potrebna tragedija, a nekome je dovoljna ravnodušnost savremenika.

O LJUBAVI

Onaj ko te voli ponekad ne voli tebe nego svoju predstavu o tebi. Moraš se truditi da ga ne razočaras i ne pokvariš predstavu koju si imao o njemu.

O POEMI

U zajedničkom izdanju izdavačkih kuća "Prometej" iz Novog Sada i "Akademija books" iz Beograda početkom iduće nedelje u knjižarama će se pojaviti nova knjiga Radomana Kanjevca, ljubavna poema "Mislim da ne znaš s kim imaš posla, mala".

O ovoj knjizi koja, po rečima recenzenta dr Draška Redjepa, otvara potpuno novu mogućnost lektire, Radoman Kanjevac u izjavi za NIN kaže:

- To je priča o jednoj neobičnoj ljubavi, u eksterijeru savremenog Beograda, na kraju ovog našeg neobičnog veka u kome su najlepše ideje umirale u najvećim mukama. Ona je napisana pre dve godine, medjutim, kad se danas čita ima se utisak da je napisana ovog proleća, ponajviše zbog te neke ikonografije Beograda devedesetih koja toj pesmi daje neku neobicnu atmosferu karakterističnu za ovaj grad, u poslednje vreme neuporediv sa bilo kojim drugim. Moglo bi se reći da je to više poema o Beogradu nego o toj ljubavi, koja se, kao i svaka druga ljubav, u poeziji ponaša kao da je neponovljiva.

Poema je objavljena u bibliofilskom izdanju, u grafičkoj opremi profesora Rastka Ćirića, u ograničenom tiražu od 100 primeraka, sa potpisom autora, i u redovnom izdanju koje će se naći u knjižarama.

NIN,07.09.2000.

O POBEDI

Čiste pobede ne postoje više ni u sportu, a kamoli u politici. Onaj ko je poražen najbolje zna ko je pobedio.

O VALJEVU

Kao što u Nikšiću ne mogu da shvate da postoje kockari koji nisu iz Nikšića tako u Valjevu ne mogu da shvate da postoje pesnici koji nisu iz Valjeva.

O NEŠI LEPTIRU

Kao najlepši leptir doleteo je odnekud u naše sobe lako i lepršavo kako je samo on umeo.Očaran sjajem reflektora ustremio se pravo na svetlo i slavu i, kao i svaki leptir, izgoreo pre nego što smo uspeli da shvatimo suštinu tog leta i visinu koju je dosegao. Sa te visine on nas sigurno i dan dans gleda sa osmehom najvećeg zabavljača kojeg je ova zemlja rodila. To dete u liku čoveka, taj beli andjeo naše mladosti, nestao je sa ovog sveta isto onako neuhvatljivo kao što je i doleteo. Samo ponekad kroz naše živote proleti ponešto nalik na njega, kao znak da ćemo se negde opet sresti. Otišao je na vreme, pre nego što smo svi postali leptiri, pre nego što je svaka igra postala poslednja.